Kako se stvara dijagnoza za lečenje vrtoglavice?


Kada pacijent pati od vrtoglavice i kada se obrati lekaru, prvo što lekar treba da uradi jeste da ispita i odredi dijagnozu bolesti. Detaljna dijagnoza podrazumeva pregled pacijenta koji boluje od vrtoglavice sa ciljem uzimanja anmneze, odnosno lekar razgovara sa pacijentom o njegovim tegobama. Lekar ima za cilj da sazna kako izgleda pacijentova vrtoglavica, kako se manifestuje, kada se javlja, koliko učestalo se javlja i koliko dugo traje. Potom se pažnja obraća na udruženost simptoma sa nekim drugim oboljenjima ili lekovima koje pacijent konzumira. Nakon toga, vrši se neuro-otološki pregled koji treba da dokaže da li je posredi problem sa vestibularnim sistemom tj. sistemom za ravnotežu ili je reč o centralnim ili perifernim oboljenjima centra za ravnotežu. Cilj je da se sazna da li je oboljenje posledica čula za ravnotežu ili mozga, odnosno vestibularnih puteva i centara. Nakon toga sledi lečenje.

Kako se ispituje ravnoteža pacijenta?

Postoje mnogobrojni testovi pomoću kojih se može zaključiti nešto više o poremećajima ravnoteže pacijenta koji pati od vrtoglavice.

Na primer:

Rotatorni test podrazumeva okretanje pacijenta određen broj krugova u određenoj frekvenciji vremena u posebnoj stolici koja biva kompjuterski kontrolisana levo-desno u različitim frekvencijama, te se upotrebom videonistagmografije beleži nistagmus pacijenta. Mana rotatornog testa je ta što daje znatno manje traženih informacija od kalorijskog testa pomoću kojeg možemo da ispitamo svako čulo centra za ravnotežu ponaosob. Svakako, rotatorni test daje znatno podataka u slučajevima kada pacijent ne sarađuje dovoljno dobro sa lekarima, posebno kada je reč o deci ili o nervno obolelim osobama. Rotatorni test je posebno značajan ukoliko je već potvrđena dijagnoza, te se koristi zarad kontrolisanja tj. praćenja oporavka pacijenta.

Kod kalorijskog testa se čulo za ravnotežu stimuliše primenom hladne i tople vode u uhu. Fokus biva na refleksnim pokretima oka, ovaj test je veoma produktivan jer se tako može ispitati sa lakoćom svako čulo ponaosob.

Videonistagmografija predstavlja više testova koji se koriste sa istom svrhom kao i ostali pomenuti testovi, međutim, u ovom slučaju pacijentu se stavljaju naočare sa video kamerom koja prati pokrete očiju. Pojava nistagmusa može da ukaže da li je oboljenje perifernog ili centralnog porekla. Ovim testom je moguće takođe dokazati brzinu faza nistagmusa. VEMP test se primenjuje tako što se stimuliše čulo sluha intenzivnim zvučnim stimulusima. Elektrode beleže odgovore ovim stimulacija itd. VEMP test je posebno koristan kod dehiscencije gornjeg polukružnog kanala gde je on jedina i neosporna dijagnostička metoda. Postoje testovi gde pacijenti bivaju postavljeni na platformi koja detektuje raspored težine tj. oslonac pacijenta prilikom pomeranja platforme i vizuelnog polja u koju gleda.

Kako je još moguće odrediti dijagnozu za lečenje vrtoglavice?

  • Audiometrija: utvrđuje se stepen i tip oštećenja sluha kao mesto oštećenja
  • Timpanometrija: određuje se pritisak i stanje bubnih opni
  • Akustični refleksi: nadražuje se srednje uho sa ciljem kontrahovanja stapedijalnog mišića
  • Otoakustičke emisije: određuje se očuvanost funkcija unutrašnjeg uha pri primeni određenih zvučnih amplituda

U posebnim slučajevima se koristi i magnetna rezonanca pomoću koje se proverava, tj. utvrđuje sumnja lekara na prisutnost tumora ili drugih degenerativnih promena.

Saznaj više na: Medihelp.co.rs - Vrtoglavica